SZ4 izmjena

Zakon o slobodnim zonama

Verzija:

Na snazi od 28. 03. 2026.

(Redakcijski pročišćeni tekst, 'Narodne novine', br. 44/96, 92/05, 85/08, 148/13, 58/20)

Na snazi i primjenjuje se od 20. svibnja 2020.

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuje se osnivanje slobodnih zona, upravljanje slobodnim zonama te uvjeti za obavljanje gospodarskih djelatnosti u slodobnim zonama (u daljnjem tekstu: zona).

Članak 2.

Zona je dio teritorija Republike Hrvatske, koji je posebno ograđen i označen i u kojem se gospodarske djelatnosti obavljaju uz posebne uvjete.

Članak 3.

Zona se može osnovati na području morske luke, zračne luke, riječnog pristaništa, uz međunarodnu prometnicu te na drugom području na kojem postoje uvjeti za rad zone. Zona se može sastojati od više odvojenih dijelova, ako su ispunjeni uvjeti koje određuje ovaj Zakon.

Članak 4.

U zonu se može slobodno unositi roba. Roba koja se unosi u zonu mora glede zdravstvene, veterinarske ili fitopatološke ispravnosti udovoljavati uvjetima koji su propisani u Republici Hrvatskoj. U zoni se može obavljati: proizvodnja robe, oplemenjivanje robe, skladištenje robe trgovina na veliko, strateške aktivnosti poslovne podrške, aktivnosti osnivanja tehnoloških razvojno-inovacijskih centara te pružanje usluga, osim bankarskih i drugih novčanih poslova i usluga osiguranja i reosiguranja imovine i osoba. U zoni nije dopušteno obavljanje trgovine na malo.

II. OSNIVANJE ZONE

Članak 5.

Zona se osniva na temelju dobivene koncesije za osnivanje zone, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Koncesiju iz stavka 1. ovoga članka daje Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada). Koncesija iz stavka 1. ovoga članka može se dati jednoj ili više domaćih pravnih osoba. Koncesija daje korisniku koncesije pravo osnivanja slobodne zone pod uvjetima utvrđenim odlukom o koncesiji. Koncesija se ne može prenijeti na drugu osobu bez suglasnosti davatelja koncesije.

Produženje koncesije je moguće na zahtjev osnivača zone temeljem gospodarskog interesa kada je iz skupnih pokazatelja poslovanja korisnika u slobodnoj zoni koja podnosi zahtjev za produženje koncesije vidljivo da su u tri godine koje prethode godini u kojoj se podnosi zahtjev za produženjem koncesije ostvarili minimalno 50 % ukupnih prihoda iz poslovanja izvan područja Republike Hrvatske. Zahtjev za produženjem koncesije podnosi se ministarstvu nadležnom za poduzetništvo i obrt. Na produženje koncesije odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovog Zakona o osnivanju zone.

Članak 6.

Koncesija iz članka 5. ovoga Zakona daje se na temelju javnog natječaja ili javnog prikupljanja ponuda. Vlada svojom odlukom o raspisivanju natječaja ili javnog prikupljanja ponuda iz stavka 1. ovoga članka određuje područje zone, djelatnosti koje će se obavljati u zoni te uvjete i mjerila za davanje koncesije.

Članak 7.

Iznimno od članka 6. ovoga Zakona koncesiju za osnivanje zone Vlada može dati na temelju zahtjeva domaće pravne osobe, koja dokaže gospodarsku opravdanost za osnivanje zone na određenom području. Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se ministarstvu nadležnom za poduzetništvo i obrt. Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba dostavlja:

–

temeljne podatke o podnositelju zahtjeva i njegovoj sposobnosti za ostvarivanje koncesije,

–

područje zone na kopnenom području obuhvaćeno katastarskim česticama, a na morskom području omeđeno spojnicama točaka,

–

studiju o gospodarskoj opravdanosti osnivanja zone na određenom području, s procjenom očekivane dobiti od poslovanja zone i naznakom djelatnosti koje će se obavljati u zoni,

–

dokaze u postojanju prostornih, infrastrukturnih i komunalnih uvjeta za rad zone.

Članak 8.

Stručne poslove za davanje koncesije iz članka 6. i 7. ovoga Zakona obavlja ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt. U obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka radi davanja koncesije za osnivanje zone ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt dužno je zatražiti mišljenje nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem se području zona osniva, ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša i prirode radi očuvanja i zaštite okoliša te ministarstva nadležnog za graditeljstvo i prostorno uređenje.

Članak 9.

Odluka o koncesiji sadrži: naziv osnivača zone, područje zone, uvjete korištenja koncesije, rok na koji se daje koncesija te druga prava i obveze korisnika koncesije. Na temelju odluke o koncesiji ugovor o koncesiji s korisnikom koncesije sklapa ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt. Ugovorom iz stavka 2. ovoga članka uređuju se međusobna prava i obveze davatelja i korisnika koncesije.

Brisano

Članak 11.

Vlada je odluku o dodjeli koncesije za osnivanje zone dužna donijeti u roku od 90 dana od dana proteka roka za podnošenje prijave na natječaj ili javno prikupljanje ponuda, odnosno od dana podnošenja zahtjeva za davanje koncesije.

Članak 12.

Koncesija prestaje:

–

istekom vremena za koje je dana,

–

odreknućem korisnika koncesije tijekom vremena određenog u odluci o koncesiji, za cijelo područje zone ili za određeni dio područja zone,

–

prestankom pravne osobe korisnika koncesije. Odluku o prestanku koncesije donosi davatelj koncesije.

Članak 13.

Koncesija može prestati oduzimanjem koncesije od strane davatelja. Koncesija se može oduzeti:

–

ako korisnik koncesije u roku predviđenom u ugovoru o koncesiji ne osigura uvjete za rad zone,

–

ako korisnik koncesije ne koristi koncesiju na način predviđen ugovorom o koncesiji i odredbama ovoga Zakona. U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka prije oduzimanja koncesije pozvat će se korisnik koncesije da u određenom roku otkloni razloge radi kojih mu se namjerava oduzeti koncesija. Ako korisnik ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka, koncesija će se oduzeti bez odlaganja. Kada koncesija prestane sukladno odredbama ovoga članka, korisnik koncesije nema pravo na odštetu.

Članak 14.

Ako Vlada utvrdi posebni gospodarski interes za osnivanje zone na određenom dijelu teritorija Republike Hrvatske, može donijeti posebnu odluku o osnivanju zone i osnovati trgovačko društvo u vlasništvu Republike Hrvatske koje će upravljati tom zonom. Vlada u slučaju iz stavka 1. ovoga članka dužna je pribaviti prethodno mišljenje općine ili grada na čijem području se zona nalazi. Mišljenje iz stavka 2. ovoga članka ne obvezuje Vladu.

Članak 15.

Odluka iz članka 14. ovoga Zakona sadrži: područje i granice područja zone, djelatnosti koje se mogu obavljati u zoni, način i uvjete osnivanja zone i izgradnju objekata i uređaja u zoni. Odlukom iz stavka 1. ovoga članka određuje se i oblik trgovačkog društva koje će upravljati zonom kao i temeljni kapital kojim se osniva društvo.

Članak 16.

Na lučkom području zona se može osnovati na temelju odluke Vlade o davanju suglasnosti za osnivanje zone u određenoj luci. Zahtjev za davanje suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka podnosi lučka uprava.

Članak 17.

Zahtjev za davanje suglasnosti iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona podnosi se ministarstvu nadležnom za poduzetništvo i obrt. Uz zahtjev za davanje suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka podnositelj zahtjeva dostavlja studiju u gospodarskoj i financijskoj opravdanosti osnivanja zone s osobitim naglaskom na procjenu stranih ulaganja u zoni, djelatnosti koje će se obavljati u zoni, procjenu očekivane dobiti od poslovanja zone te dokaze o postojanju prostornih, infrastrukturnih i komunalnih uvjeta za rad zone.

Članak 18.

Stručni poslovi i postupak za pripremu odluke o davanju suglasnosti za osnivanje zone iz članka 16. ovoga Zakona provode se na način propisan u članku 8. ovoga Zakona.

Članak 19.

Ako se utvrdi da su prestali razlozi za postojanje zone osnovane sukladno članku 14. i 16. ovoga Zakona ili ako osnivač ili korisnici zone ne obavljaju poslovanje u skladu s ovim Zakonom, Vlada će donijeti odluku o prestanku rada određene zone. Odlukom iz stavka 1. ovoga članka određuje se rok za prestanak poslovanja zone.

Članak 20.

Korisnik koncesije na temelju odluke iz članka 6. i 7. ovoga Zakona i ovlaštenici za osnivanje zone na temelju odluke iz članka 14. i 16. ovoga Zakona su osnivači zone (u daljnjem tekstu: osnivač). Osnivač iz stavka 1. ovoga članka osigurava sredstva za osnivanje i početak rada zone te donosi akt o osnivanju zone, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dobivanja koncesije ili dobivanja suglasnosti Vlade. Akt o osnivanju zone sadrži:

–

naziv osnivača,

–

naziv zone,

–

područje zone,

–

djelatnosti koje će se obavljati u zoni.

Članak 21.

Na proširenje zone, izmjenu područja zone ili osnivanje odvojenog dijela zone odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osnivanju zone.

III. USTROJSTVO, UPRAVLJANJE ZONOM I OBAVLJANJE DJELATNOSTI U ZONI

Početak rada

Članak 22.

Zona može započeti s radom kad se donese rješenje da su ispunjeni uvjeti za početak rada zone, a najkasnije u roku od dvanaest mjeseci od dana dobivanja koncesije, dobivanja suglasnosti Vlade, odnosno od dana osnivanja društva za upravljanje zonom. Uvjete iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje posebno povjerenstvo koje imenuje ministar nadležan za poduzetništvo i obrt. Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka čine predstavnici ministarstva nadležnog za poduzetništvo i obrt, ministarstva nadležnog za financije – Carinske uprave, ministarstva nadležnog za gospodarstvo, ministarstva nadležnog za graditeljstvo i prostorno uređenje, ministarstva nadležnog za pomorstvo, promet i infrastrukturu, ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša i prirode i predstavnici jedinice lokalne samouprave na čijem teritoriju se osniva zona, kao i predstavnik osnivača zone. Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka provjerava jesu li ispunjeni ustrojbeni, prostorni i energetski uvjeti, uvjeti zaštite okoliša i drugi tehnički uvjeti za rad zone, kao i uvjeti za rad carinske službe te provođenje mjera carinskog nadzora. Rješenje o udovoljavanju uvjetima iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar nadležan za poduzetništvo i obrt u roku od 30 dana od dana utvrđivanja da su ispunjeni uvjeti za početak rada zone.

Ako korisnik koncesije ne započne s radom zone u roku od 90 dana od dana izvršnosti rješenja iz stavka 1. ovog članka, gubi sva prava određena tim rješenjem.

Ustrojstvo zone

Članak 23.

Zona mora biti ograđena i označena. Zona ili njezin dio, ako se zona sastoji od više dijelova, moraju biti ograđeni, obilježeni i uređeni tako da se promet robe i osoba u zonu ili iz nje može odvijati samo kroz određene izlaze ili ulaze zone. Zona mora biti vidljivo obilježena i označena kao slobodna zona, na ulazima i izlazima iz zone i s morske, odnosno riječne strane. Ograda, ulazi i izlazi moraju biti primjereno uređeni, osigurani i noću osvijetljeni. Osnivač mora na ulazu i izlazu zone osigurati prostorije za rad carinske službe.

Upravljanje zonom

Članak 24.

Zonom upravlja osnivač slobodne zone. Osnivač je dužan donijeti Pravilnik o uvjetima za obavljanje djelatnosti u zoni u roku od 60 dana od dana donošenja akta o osnivanju zone. Pravilnikom iz stavka 2. ovoga članka uređuje se radno vrijeme zone, kretanje osoba i promet robe u zoni, obveze osnivača zone glede osiguranja prostornih, tehničkih i organizacijskih uvjeta korištenja zone, mjere zaštite na radu u zoni i mjere zaštite okoliša, prava i obveze korisnika zone u odnosu na osnivača zone i sl. Pravilnik iz stavka 2. ovoga članka osnivač je dužan dostaviti ministarstvu nadležnom za poduzetništvo i obrt u roku od 15 dana od dana njegova donošenja.

Članak 25.

Osnivač zone dužan je u svibnju tekuće godine dostaviti ministarstvu nadležnom za poduzetništvo i obrt izvješće o poslovanju zone u protekloj godini. Ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt u studenom tekuće godine podnosi Vladi Republike Hrvatske godišnje izvješće o poslovanju svih zona u Republici Hrvatskoj u protekloj godini. O poslovanju zona u protekloj godini Vlada Republike Hrvatske podnosi izvješće Hrvatskom saboru do kraja prosinca tekuće godine.

Korisnici zone

Članak 26.

Korisnici zone mogu biti osnivač zone te druge domaće i strane fizičke i pravne osobe (u daljnjem tekstu: korisnici). Domaće i strane fizičke i pravne osobe mogu obavljati gospodarsku djelatnost u zoni ako su registrirane u Republici Hrvatskoj za obavljanje te djelatnosti te ako ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom. Korisnici obavljaju gospodarsku djelatnost u zoni na temelju ugovora sklopljenog s osnivačem zone. Korisnici su dužni voditi knjigovodstvo za poslovanje u zoni, ili odvojeno knjigovodstvo za dio svog poslovanja koje obavljaju u zoni.

Korisnici zone dužni su na zahtjev osnivača zone dostaviti podatke o poslovanju u zoni.

Smještaj robe u zoni

Članak 27.

Korisnici mogu smještati robu u zoni slobodno. Za robu smještenu u zoni, koja nije namijenjena prometu na domaćem tržištu ili je u zoni uporabljena ili potrošena sukladno ovom Zakonu, ne plaća se carina i porez niti se primjenjuju druge mjere gospodarske politike. Domaća roba koja se radi namjeravanog izvoza smješta u zonu, smatra se izvezenom u trenutku smještaja u zonu i mora se izvozno ocariniti. Roba smještena u zoni može ostati u zoni vremenski neograničeno, osim određenih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda za koje Vlada može posebnom odlukom propisati ograničenje rokova smještaja u zoni.

Članak 27.a

Unos i smještaj robe u slobodnu zonu odvija se u skladu s carinskim propisima bilo da se radi o pravnoj stečevini Europske unije ili nacionalnim propisima Republike Hrvatske.

Carinski nadzor nad smještajem i iznošenjem robe iz zone

Članak 28.

Roba koja se smješta u zonu, osim izvozno ocarinjene robe, prijavljuje se carinarnici prijavom za uvoz i provoz robe ili drugom propisanom ispravom za carinski nadzor uz koju se prilažu prijevozne isprave. Carinarnica će prihvatiti i nalog ili račun za domaću robu koja se smješta u zonu, ako sadrži sve potrebne podatke iz carinske prijave. Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka roba mora biti prijavljena carinskom tijelu i mora se provesti carinski postupak:

–

ako se smještajem robe u zonu okonča neki drugi carinski postupak za tu robu, osim ako odredbe koje određuju daj postupak ne predviđaju iznimke od obveze podnošenja carinske deklaracije,

–

ako se smještajem robe u zonu ispunjavaju uvjeti za povrat, odnosno oslobađanje plaćanja carine,

–

ako se radi o robi namijenjenoj izvozu iz članka 27. ovoga Zakona.

Članak 29.

Roba se iz zone može privremeno uputiti radi ispitivanja, atestiranja, popravka i predstavljanja na tržištu ili oplemenjivanja. Roba iz stavka 1. ovoga članka mora se vratiti u zonu u roku potrebnom da se obave radnje radi kojih je upućena iz zone ili konačno izvesti. Privremeno upućivanje robe iz zone na temelju stavka 1. ovoga članka evidentira i prati provedbu carinarnica.

Članak 30.

Područje zone, pristupna ulazna i izlazna mjesta iz zone ili njenog dijela moraju biti pod carinskim nadzorom. Osobe i prijevozna sredstva koja ulaze ili napuštaju zonu podliježu carinskom pregledu. Osnivač i korisnik dužni su carinskom ili drugom nadležnom tijelu omogućiti carinski i drugi nadzor nad poslovanjem u zoni.

Članak 31.

Carinarnica obavlja redovno ili povremeno pregled i nadzor robe koja se smješta u zoni. Ako carinarnica odluči obaviti pregled i nadzor robe sukladno stavku 1. ovoga članka, korisnik je dužan omogućiti carinskom tijelu pristup do robe i dokumentacije o robi koja je predmet pregleda i nadzora.

Članak 32.

Korisnik je dužan radi provedbe carinskog nadzora voditi popis o:

–

robi koja se smješta u zoni,

–

robi koja se iznosi iz zone,

–

robi koja se u zoni prerađuje, dorađuje, obrađuje ili proizvodi,

–

svim promjenama i postupcima na robi u zoni. Popis iz stavka 1. ovoga članka vodi se kronološki na temelju podataka iz prijevoznih i drugih isprava koje prate robu i na temelju normativa u proizvodnji robe. Korisnik je dužan svaki nestanak robe iz zone prijaviti nadležnom carinskom tijelu. Ministar financija propisuje način vođenja popisa iz stavka 1. ovoga članka i mjere carinskog nadzora u zoni.

Obavljanje djelatnosti u zoni

Članak 33.

Korisnik u zoni može obavljati sve oblike trgovine s inozemstvom i tuzemstvom i posredovanja u trgovini, osim trgovine na malo. Na poslove trgovine i posredovanja u trgovini s inozemstvom, ne odnose se ograničenja iz zakona kojima se uređuje ovaj oblik trgovine. Na postupke i postupanja s robom u zoni primjenjuju se carinski propisi. Obavljanjem gospodarske djelatnosti u zoni ne smije se ugrožavati prirodni i radni okoliš.

Članak 34.

Domaću robu koja nije namijenjena izvozu ili proizvodnji u zoni, korisnik može, uz posebnu suglasnost carinarnice uskladištiti u zoni, odvojeno od druge robe. Carinarnica neće dozvoliti skladištenje robe iz stavka 1. ovoga članka, ako bi to otežalo nadzor poslovanja u zoni. Za domaću robu iz stavka 1. ovoga članka, koju korisnik skladišti na području zone, mora se voditi popis sukladno članku 32. ovoga Zakona.

Iznošenje robe iz zone

Članak 35.

Roba koja se iznosi iz zone, može se:

–

izvoziti ili ponovno izvoziti (reeksport) s teritorija Republike Hrvatske,

–

uvoziti na carinsko područje Republike Hrvatske. Ako se roba iz stavka 1. ovoga članka uvozi na carinsko područje Republike Hrvatske, podliježe propisima koji vrijede za uvoz robe u Republiku Hrvatsku, osim ako se radi o domaćoj robi iz članka 34. ovoga Zakona. Na robu koja je proizvedena ili oplemenjena u zoni pri uvozu u Republiku Hrvatsku naplaćuje se carina i druge pristojbe razmjerno vrijednosti uvoznih sirovina, materijala i dijelova uporabljenih u proizvodnji ili oplemenjivanju te robe u zoni.

IV. PLAĆANJE POREZA U ZONI

Članak 36.

Na korisnike zona koji vrše početno ulaganje, primjenjuju se poticajne mjere iz Zakona o poticanju ulaganja (»Narodne novine«, br. 138/06.). Korisnici zona koji su do stupanja na snagu ovoga Zakona uložili u gradnju ili sudjelovali u izgradnji objekata ulaganjem više od 1.000.000,00 kuna, a pri tome nisu iskoristili gornju granicu dopuštenog intenziteta potpore za ulaganje propisane kartom regionalnih potpora, ostvaruju pravo na oslobođenje plaćanja poreza na dobit do godine u kojoj će iskoristiti gornju granicu dopuštenog intenziteta potpore za ulaganje, propisane kartom regionalnih potpora, ali najdulje do 31. prosinca 2016. Pri izračunu maksimalnog intenziteta potpore – gornje granice dopuštenog intenziteta potpore za ulaganje, izraženog kao bruto ekvivalent potpore, u obzir se uzimaju, s jedne strane, kumulativni iznosi iskorištenih potpora za ulaganje do stupanja na snagu ovoga Zakona, uključujući i potpore iz drugih izvora, povezane s opravdanim troškovima ulaganja, a s druge strane kumulativni iznos realiziranih ulaganja do stupanja na snagu ovoga Zakona za svakog korisnika zone iz stavka 2. ovoga članka. Maksimalni intenzitet potpore za ulaganje iz stavka 3. ovoga članka, izračunava se kao bruto ekvivalent potpore, sukladno odredbama članka 2. stavka 7. Zakona o poticanju ulaganja i ne smije prelaziti iznos gornje granice dopuštenog intenziteta potpore utvrđenog kartom regionalnih potpora. Pri izračunu visine opravdanih troškova ulaganja iz stavka 3. ovoga članka, u obzir se uzimaju opravdani troškovi ulaganja sukladno odredbama članka 2. stavka 5. Zakona o poticanju ulaganja. Korisnici zona koji namjeravaju koristiti potpore za ulaganje propisane stavkom 2. ovoga članka, dužni su do 31. prosinca 2008. dostaviti ministarstvu nadležnom za poduzetništvo i obrt, izračun vrijednosti izvršenih ulaganja i iskorištenih potpora za ulaganje iz stavka 2. ovoga članka, sukladno odredbama stavka 4. i 5. ovoga članka, ovjeren od strane nezavisne pravne ili fizičke osobe ovlaštene za poslove procjene i izračuna vrijednosti ulaganja. Pravilnik o načinu izračuna vrijednosti izvršenih ulaganja i iskorištenih potpora za ulaganje iz stavka 6. ovoga članka donosi ministar nadležan za gospodarstvo uz suglasnost ministra financija.

Članak 37.

Iznimno, Vlada može, kad utvrdi gospodarski interes Republike Hrvatske, za pojedine zone, odnosno za obavljanje određenih djelatnosti u zoni povećati porezne olakšice iz članka 36. ovoga Zakona. Olakšice iz stavka 1. ovoga članka Vlada određuje odlukom na temelju prijedloga ministarstva nadležnog za poduzetništvo i obrt.

Članak 37.a

Korisnici zona, koji su gospodarsku djelatnost u zoni obavljali do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, plaćat će porez na dobit ovisno o prostornoj jedinici za statistiku II razine u kojoj se zona nalazi, a sukladno Nacionalnoj klasifikaciji prostornih jedinica za statistiku-NKPJ, i to na sljedeći način: a) Korisnici zona koje se nalaze u prostornoj jedinici za statistiku II. razine

–

sjeverozapadna Hrvatska (HR 01), plaćat će porez na dobit

–

u visini od 50% od propisane porezne stope u razdoblju od 2008. do 2010. godine,

–

u visini od 75% od propisane porezne stope u razdoblju od 2011. do 2013. godine,

–

u visini propisane porezne stope od 2014. godine. b) Korisnici zona koje se nalaze u prostornim jedinicama za statistiku II. razine

–

središnja i istočna (Panonska) Hrvatska (HR 02) i jadranska Hrvatska (HR 03), plaćat će porez na dobit

–

u visini od 50% od propisane porezne stope u razdoblju od 2008. do 2013. godine,

–

u visini od 75% od propisane porezne stope u razdoblju od 2014. do 2016. godine,

–

u visini propisane porezne stope od 2017. godine. Korisnici zona na području Grada Vukovara, koji su gospodarsku djelatnost u slobodnoj zoni obavljali do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, plaćat će porez na dobit:

–

u visini od 0% od propisane porezne stope u razdoblju od 2008. do 2010. godine,

–

u visini od 25% od propisane porezne stope u razdoblju od 2011. do 2013. godine,

–

u visini od 75% od propisane porezne stope u razdoblju od 2014. do 2016. godine,

–

u visini propisane važeće porezne stope od 2017. godine. Iznos oslobođenja od plaćanja poreza na dobit za navedena vremenska razdoblja iz stavka 1. i 2. ovoga članka, utvrđuje se sukladno uvjetima i kriterijima utvrđenim Odlukom o objavi pravila o potporama male vrijednosti. Pravilnik o načinu ostvarivanja porezne olakšice iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi ministar nadležan za gospodarstvo uz suglasnost ministra financija.

Članak 37.b

Isporuke dobara u zonu te isporuke dobara unutar zone oslobođene su plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Napomena: Ovaj članak prestaje važiti na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.

V. NADZOR NAD PROVEDBOM ZAKONA

Članak 38.

Nadzor nad provedbom odredaba ovoga Zakona, osim nadležne carinarnice i ministarstva nadležnog za poduzetništvo i obrt, provode inspekcije u okviru svoje nadležnosti.

VI. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 39.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 kuna kaznit će se za prekršaj osnivač zone koji se ne pridržava ugovora o koncesiji (članak 9.) te odluke o suglasnosti o osnivanju zone (članak 15. i 16.). Za radnje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba osnivača novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 20.000 kuna.

Članak 40.

Novčanom kaznom od 15.000 do 75.000 kuna kaznit će se za prekršaj osnivač:

–

ako započne s radom prije izdavanja rješenja o udovoljavanju uvjeta za početak rada (članak 22.),

–

ako u propisanim rokovima ne donese Pravilnik o uvjetima za obavljanje djelatnosti u zoni i ne dostavi ga ministarstvu nadležnom za poduzetništvo i obrt (članak 24. stavci 2. i 4.),

–

ako u propisanom roku ne dostavi izvješće o poslovanju u zoni (članak 25. stavak 1.),

–

ako dozvoli obavljanje djelatnosti u zoni kojom se ugrožava prirodni i radni okoliš (članak 33.). Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba osnivača zone novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 15.000 kuna.

Članak 41.

Novčanom kaznom od 10.000 do 45.000 kuna kaznit će se za prekršaj korisnik:

–

ako ne vodi odvojeno knjigovodstvo za poslovanje u zoni (članak 26. stavak 4.),

–

ako na zahtjev osnivača zone ne dostavi podatke o poslovanju u zoni,

–

ako ne prijavi robu carinarnici (članak 28. stavak 3.),

–

ako ne vrati u zonu ili ne izveze u roku robu privremeno upućenu iz zone (članak 29. stavak 2.),

–

ako carinskom ili drugom nadležnom tijelu ne omogući carinski i drugi nadzor nad poslovanjem u zoni (članak 30.),

–

ako ne vodi propisani popis o robi (članak 32. stavak 1.),

–

ako ne prijavi nestanak robe iz zone (članak 32. stavak 3.),

–

ako obavljanjem djelatnosti u zoni ugrožava prirodni okoliš (članak 33.). Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba korisnika novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 15.000 kuna. Prekršajni postupak za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, alineje 1. do 6. vode komisije za carinske prekršaje određene zakonom kojim se uređuje carinska služba.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 42.

Osnivači carinskih zona osnovanih prije stupanja na snagu Zakona o slobodnim zonama ("Narodne novine", br. 53A/91.), koje su nastavile s radom do stupanja na snagu ovoga Zakona pokrenut će postupak usklađivanja ustroja i poslovanja zone prema odredbama ovoga Zakona, u roku godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Ako se u propisanom roku ne pokrene postupak za usklađivanje ustroja i poslovanja carinskih zona sukladno odredbama ovoga Zakona, carinske zone iz stavka 1. ovoga članka prestaju s radom danom isteka roka iz stavka 1. ovoga članka. Carinske zone koje ne ispune uvjete za nastavak poslovanja dobijanjem koncesije ili suglasnosti za osnivanje zone, prestaju s radom u roku godine dana od dana donošenja odluke Vlade kojom se odbija davanje koncesije, odnosno suglasnosti.

Članak 43.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona carinske zone iz članka 42. ovoga Zakona nastavljaju s radom dok ne usklade ustrojstvo i poslovanje zone s odredbama ovoga Zakona. Na poslovanje carinskih zona iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 2., 4., 23. do 35., 38. i 40. stavka 1. alineje 2., 3. i 4. i stavka 2., i članka 41. ovoga Zakona.

Članak 44.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o slobodnim zonama ("Narodne novine", br. 53A/91, 94/93. i 25/96.).

Članak 45.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

NAPOMENA, NN 92/05

Zakon o izmjeni Zakona o slobodnim zonama

Članak 2.: Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

NAPOMENA, NN 85/08

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slodobnim zonama

Članak 6.

Korisnik zone koji za obavljanje gospodarske djelatnosti nije osnovao podružnicu u Republici Hrvatskoj dužan je to učiniti do 31. prosinca 2008. Korisnik zone iz stavka 1. ovoga članka koji ne osnuje podružnicu u Republici Hrvatskoj u propisanom roku, istekom toga roka neće se smatrati korisnikom zone u smislu ovoga Zakona.

Članak 7.

Pravilnik iz članka 36. i 37.a ovoga Zakona donijeti će ministar nadležan za gospodarstvo najkasnije u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 8.

U svim odredbama Zakona o slobodnim zonama (»Narodne novine«, br. 44/96. i 92/05.) riječi: »Ministarstvo gospodarstva« zamjenjuju se riječima: »Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva« u odgovarajućem padežu.

Članak 9.

Na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, prestaje važiti članak 37.b ovoga Zakona.

Članak 10.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

NAPOMENA, NN 148/13

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SLOBODNIM ZONAMA

Članak 16.: Ministar nadležan za poduzetništvo i obrt će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeti pravilnik iz članka 4. stavka 4. ovoga Zakona.

Članak 17.: Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

NAPOMENA, NN 58/20

Zakon o izmjenama Zakona o slobodnim zonama

Članak 6.

U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona sklopljeni ugovori o koncesijama za slobodne zone uskladit će se s odredbama ovoga Zakona.

Članak 7.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o načinu plaćanja naknade za koncesiju za slobodne zone (»Narodne novine«, br. 19/14.).

Članak 8.

Ministarstvo nadležno za gospodarstvo, poduzetništvo i obrt će u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti naknadnu procjenu učinaka ovoga Zakona.

Članak 9.

Ovaj Zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

FiskAI prati propise umjesto vas

Automatizirano fakturiranje i porezna usklađenost za hrvatska poduzeća.

Registriraj se