Zakon o potvrđivanju konvencije o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima, kako je izmijenjana i dopunjena Protokolom kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima
Zakon o potvrđivanju konvencije o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima, kako je izmijenjana i dopunjena Protokolom kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima
' Narodne novine - Međunarodni ugovori', br. 1/14
Članak 1.
Potvrđuje se Konvencija o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima, sastavljena u Strasbourgu 25. siječnja 1988., kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima, sastavljenim u Parizu 27. svibnja 2010., u tekstu koji su, u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku, utvrdili depozitari 1. lipnja 2011., a koju je Republika Hrvatska potpisala 11. listopada 2013.
Članak 2.
Tekst Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:
KONVENCIJA O UZAJAMNOJ ADMINISTRATIVNOJ POMOĆI U POREZNIM STVARIMA
Tekst izmijenjen i dopunjen odredbama Protokola kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima, koji je stupio na snagu 1. lipnja 2011.
Preambula
Države članice Vijeća Europe i zemlje članice Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), potpisnice ove Konvencije,
smatrajući da je razvoj međunarodnog kretanja osoba, kapitala, roba i usluga – iako sam po sebi iznimno značajan – povećao vjerojatnost izbjegavanja plaćanja poreza i poreznu evaziju i da je zbog toga je potrebna povećana suradnja među poreznim vlastima;
pozdravljajući različite napore učinjene proteklih godina u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza i porezne evazije na međunarodnoj razini, kako dvostrane tako i mnogostrane;
smatrajući da su potrebni koordinirani napori među državama kako bi se unaprijedili svi oblici administrativne suradnje u stvarima koje se odnose na poreze bilo koje vrste uz istodobno osiguranje odgovarajuće zaštite prava poreznih obveznika;
prepoznajući da međunarodna suradnja može imati značajnu ulogu u olakšavanju odgovarajućeg utvrđivanja poreznih obveza i u pomaganju poreznom obvezniku u zaštiti njegovih prava;
smatrajući da temeljna načela koja svakom pojedincu daju pravo na utvrđivanje njegovih prava i obveza u skladu s odgovarajućim zakonskim postupkom trebaju biti prepoznata kroz primjenu u poreznim stvarima u svim državama te da države trebaju nastojati zaštititi legitimne interese poreznih obveznika, uključujući odgovarajuću zaštitu od diskriminacije i dvostrukog oporezivanja; uvjerene stoga da bi države trebale poduzimati mjere ili dostavljati informacije, uzimajući u obzir potrebu zaštite povjerljivosti informacija te vodeći računa o međunarodnim instrumentima za zaštitu privatnosti i protoku osobnih podataka; smatrajući da je stvoreno novo ozračje suradnje te da je poželjno osigurati mnogostrani instrument kojim se najvećem broju država omogućuje korištenje prednosti novog ozračja suradnje i istodobno provode najviši međunarodni standardi suradnje u poreznom području; želeći sklopiti konvenciju o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima,
sporazumjele su se kako slijedi:
Poglavlje I. – Područje primjene Konvencije
Članak 1. – Predmet Konvencije i osobe na koje se odnosi
Stranke će, podložno odredbama poglavlja IV., jedna drugoj pružati administrativnu pomoć u poreznim stvarima. Takva pomoć može uključivati, kada je prikladno, mjere koje poduzimaju pravosudna tijela.
Takva administrativna pomoć obuhvaća:
a. razmjenu informacija, uključujući istodobne porezne nadzore i sudjelovanje u poreznim nadzorima u inozemstvu;
b. pomoć u naplati, uključujući mjere osiguranja; i
c. dostavu dokumenata.
Stranka pruža administrativnu pomoć bez obzira je li osoba o kojoj se radi rezident ili državljanin stranke ili bilo koje druge države.
Članak 2. – Porezi na koje se primjenjuje Konvencija
Ova Konvencija se primjenjuje:
a. na slijedeće poreze:
i. poreze na dohodak ili dobit,
ii. poreze na dobit od otuđenja imovine koji su uvedeni odvojeno od poreza na dohodak ili dobit,
iii. poreze na neto imovinu,
koji su uvedeni u ime stranke; i
b. na slijedeće poreze:
i. poreze na dohodak, dobit, dobit od otuđenja imovine ili neto imovinu koji su uvedeni u ime političkih podjedinica ili lokalnih tijela stranke,
ii. obvezne doprinose za socijalno osiguranje koji se uplaćuju vladi ili ustanovama socijalnog osiguranja osnovanim temeljem javnog prava, i
iii. poreze drugih kategorija, osim carina, koji su uvedeni u ime stranke, i to:
A. poreze na ostavinu, nasljedstvo ili darove, B. poreze na nekretnine,
C. poreze na opću potrošnju, kao što su porez na dodanu vrijednost ili porez na promet,
D. posebne poreze na robu i usluge, kao što su trošarine, E. poreze na korištenje ili vlasništvo motornih vozila, F. poreze na korištenje ili vlasništvo nad pokretnom imovinom, osim motornih vozila, G. bilo koje druge poreze;
iv. poreze iz kategorija navedenih u gornjem podstavku iii. koji su uvedeni u ime političkih podjedinica ili lokalnih tijela stranke.
Postojeći porezi na koje se Konvencija primjenjuje navedeni su u Dodatku A, po kategorijama iz stavka 1.
Stranke obavješćuju glavnog tajnika Vijeća Europe ili glavnog tajnika OECD-a (u daljnjem tekstu „depozitari“) o svakoj izmjeni Dodatka A slijedom izmjene popisa spomenutog u stavku 2. Takva izmjena proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma kada depozitar primi takvu obavijest.
Konvencija se, također primjenjuje, od njihovog usvajanja, i na sve istovjetne ili sadržajno slične poreze koji su uvedeni u državi ugovornici nakon stupanja na snagu Konvencije u odnosu na tu stranku uz postojeće ili umjesto postojećih poreza navedenih u Dodatku A te, u tom slučaju, dotična stranka obavješćuje jednog od depozitara o usvajanju poreza u pitanju.
Poglavlje II. – Opće definicije
Članak 3. – Definicije
Za potrebe ove Konvencije, osim ako kontekst ne zahtijeva drukčije:
a. izrazi „država podnositeljica zamolbe“ i „zamoljena država“ znače svaku stranku koja podnosi zamolbu za administrativnu pomoć u poreznim stvarima te svaku stranku od koje se traži pružanje takve pomoći;
b. izraz „porez“ znači svaki porez ili doprinos za socijalno osiguranje na koji se Konvencija primjenjuje u skladu s člankom 2.;
c. izraz „porezno potraživanje“ znači bilo koji dospjeli, a nenaplaćeni iznos poreza te na njega obračunatu kamatu, povezane administrativne novčane kazne i sporedne troškove naplate, koji se duguju, a nisu još plaćeni;
d. izraz „nadležno tijelo“ znači osobe i tijela navedene u Dodatku B;
e. izraz „državljani“ u odnosu na stranku znači:
i. sve fizičke osobe koje imaju državljanstvo te stranke, i
ii. sve pravne osobe, partnerstva, udruge i druge entitete koji svoj status kao takav izvode iz zakona koji su na snazi u toj stranci.
Za svaku stranku koja je dala izjavu u tu svrhu prethodno navedeni izrazi će se razumijevati kako je određeno u Dodatku C.
U pogledu primjene Konvencije od strane stranke, bilo koji izraz koji u njoj nije određen, osim ako kontekst ne zahtijeva drukčije, ima značenje koje on prema pravu te stranke ima vezano uz poreze na koje se primjenjuje Konvencija.
Stranke obavješćuju jednog od depozitara o svakoj izmjeni Dodataka B i C. Takva izmjena proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma kada dotični depozitar primi takvu obavijest.
Poglavlje III. – Oblici pomoći
Odjeljak I. – Razmjena informacija
Članak 4. – Opće odredbe
Stranke razmjenjuju bilo koju informaciju, osobito kako je predviđeno u ovom odjeljku, koja je predvidivo bitna za administrativnu ili prisilnu provedbu njezinih unutarnjih propisa o porezima na koje se primjenjuje Konvencija.
Brisan.
Svaka stranka može, izjavom upućenom jednom od depozitara, navesti da, sukladno njezinom unutarnjem zakonodavstvu, njezina tijela mogu obavijestiti njezinoga rezidenta ili državljanina prije dostave informacija koje se na njega odnose, u skladu s člancima 5. i 7.
Članak 5. – Razmjena informacija na zamolbu
Na zamolbu države podnositeljice zamolbe, zamoljena država će državi podnositeljici zamolbe dostaviti bilo koju informaciju iz članka 4. koja se odnosi na određene osobe ili transakcije.
Ako informacije dostupne u poreznim spisima zamoljene države nisu dostatne za udovoljenje zamolbi za dostavu informacije, ta država poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi državi podnositeljici zamolbe dostavila tražene informacije.
Članak 6. – Automatska razmjena informacija
U odnosu na kategorije predmeta i u skladu s postupcima koje one utvrđuju uzajamnim dogovorom, dvije ili više stranaka automatski razmjenjuju informacije iz članka 4.
Članak 7. – Spontana razmjena informacija
Stranka, bez prethodne zamolbe, prosljeđuje drugoj stranci informaciju o kojoj ima saznanja u sljedećim okolnostima:
a. prvospomenuta stranka ima osnove za pretpostaviti da bi moglo doći do gubitka poreznih prihoda u drugoj stranci;
b. porezni obveznik ostvario je pravo na umanjenje ili oslobođenje od poreza u prvospomenutoj stranci, što bi moglo dovesti do povećanja poreza ili porezne obveze u drugoj stranci;
c. poslovanje između poreznog obveznika stranke i poreznog obveznika druge stranke obavlja se kroz jednu ili više zemalja, na takav način da u jednoj ili drugoj stranci ili u objema može dovesti do porezne uštede;
d. stranka ima osnove pretpostaviti da porezna ušteda može nastati iz fiktivnih prijenosa dobiti unutar grupa poduzeća;
e. informacije koje je prvospomenutoj stranci proslijedila druga stranka omogućile su prikupljanje informacija koje bi mogle biti od značaja pri utvrđivanju porezne obveze u potonjoj stranci.
Svaka stranka poduzima takve mjere i provodi takve postupke koji su potrebni kako bi osigurala da se informacija opisana u stavku 1. učini dostupnom za prijenos drugoj stranci.
Članak 8. – Istodobni porezni nadzori
Na zamolbu jedne od njih, dvije ili više stranaka se savjetuju u svrhu utvrđivanja predmeta i postupaka za istodobne porezne nadzore. Svaka uključena stranka odlučuje želi li sudjelovati u pojedinom istodobnom poreznom nadzoru.
Za potrebe ove Konvencije, istodobni porezni nadzor znači dogovor između dviju ili više stranaka da istodobno, svaka na svom državnom području, izvrše porezni nadzor osobe ili osoba za koje imaju zajednički ili povezan interes, u cilju razmjene bilo kojih bitnih informacija koje one na taj način prikupljaju.
Članak 9. – Porezni nadzori u inozemstvu
Na zamolbu nadležnog tijela države podnositeljice zamolbe, nadležno tijelo zamoljene države može predstavnicima nadležnog tijela države podnositeljice zamolbe dopustiti da budu nazočni odgovarajućem dijelu poreznog nadzora u zamoljenoj državi.
Ako je zamolba prihvaćena, nadležno tijelo zamoljene države, što je prije moguće, obavješćuje nadležno tijelo države podnositeljice zamolbe o vremenu i mjestu nadzora, tijelu ili službeniku određenom za obavljanje nadzora te postupcima i uvjetima koji su u zamoljenoj državi potrebni za provedbu nadzora. Sve odluke u odnosu na provedbu poreznog nadzora donosi zamoljena država.
Stranka može obavijestiti jednog od depozitara o svojoj namjeri da, kao opće pravilo, ne prihvati zamolbe kako su navedene u stavku 1. Takva se izjava može dati ili povući u svako doba.
Članak 10. – Proturječne informacije
Ako stranka od druge stranke primi informacije o poreznim poslovima neke osobe koje se čine proturječnim informacijama koje ona posjeduje, o tome obavješćuje stranku koja je informacije dostavila.
Odjeljak II. – Pomoć u naplati
Članak 11. – Naplata poreznih potraživanja
Na zamolbu države podnositeljice zamolbe zamoljena država u skladu s odredbama članaka 14. i 15., poduzima potrebne korake radi naplate poreznih potraživanja prvospomenute države kao da se radi o njezinim vlastitim poreznim potraživanjima.
Odredba stavka 1. primjenjuje se samo na porezna potraživanja koja su predmetom neke isprave kojom se dopušta njihova prisilna naplata u državi podnositeljici zamolbe i, osim ako između dotičnih stranaka nije dogovoreno drukčije, koja nisu sporna.
Međutim, ako se radi o potraživanju prema osobi koja nije rezident države podnositeljice zamolbe, stavak 1. primjenjuje se, osim ako između dotičnih stranaka nije dogovoreno drukčije, samo ako se potraživanje više ne može osporavati.
Obveza pružanja pomoći kod naplate poreznih potraživanja koja se odnose na umrlu osobu ili njezinu ostavinu, ograničena je na vrijednost ostavine ili imovine koju stekne svaki nasljednik, sukladno tome naplaćuje li se potraživanje iz ostavine ili od tog nasljednika.
Članak 12. – Mjere osiguranja
Na zamolbu države podnositeljice zamolbe, zamoljena država, u cilju naplate iznosa poreza, poduzima mjere osiguranja čak i ako je potraživanje sporno ili još uvijek nije predmet isprave kojom se dopušta prisilna naplata.
Članak 13. – Dokumenti koji se prilažu uz zamolbu
Uz zamolbu za administrativnu pomoć prema ovom odjeljku prilaže se:
a. izjava da se porezno potraživanje odnosi na porez na koji se primjenjuje Konvencija te da, u slučaju naplate, u skladu sa stavkom 2. članka 11., porezno potraživanje nije ili ne može biti osporavano,
b. službena preslika isprave kojom se dopušta prisilna naplata u državi podnositeljici zamolbe, i
c. bilo koji drugi dokument koji je potreban za naplatu ili mjere osiguranja.
Isprava kojom se dopušta prisilna naplata u državi podnositeljici zamolbe, kada je to primjereno i u skladu s odredbama koje su na snazi u zamoljenoj državi, biti će prihvaćena, priznata, dopunjena ili zamijenjena čim je to moguće nakon datuma primitka zamolbe za pomoć, ispravom kojom se dopušta prisilna naplata u potonjoj državi.
Članak 14. - Rokovi
Pitanja o bilo kojem roku po isteku kojeg porezno potraživanje ne može biti prisilno naplaćeno uređuje se pravom države podnositeljice zamolbe. U zamolbi za pomoć navode se osnovni podaci o tom roku.
Postupci naplate koje provede zamoljena država slijedom zamolbe za pomoć, koji bi, sukladno zakonima te države, proizveli učinak odgode ili privremenog ukidanja roka spomenutog u stavku 1., imaju takav učinak i prema zakonima države podnositeljice zamolbe. Zamoljena država obavješćuje državu podnositeljicu zamolbe o takvim postupcima.
U svakom slučaju, zamoljena država nije dužna udovoljiti zamolbi za pomoć koja je podnesena nakon razdoblja od 15 godina od datuma izvorne isprave kojom se dopušta prisilna naplata.
Članak 15. - Prednost
Porezno potraživanje u čijoj se naplati pruža pomoć neće u zamoljenoj državi imati nikakvu prednost pred poreznim potraživanjima te države, čak i ako je korišteni postupak naplate onaj koji je primjenjiv na njezina vlastita porezna potraživanja.
Članak 16. – Odgoda plaćanja
Zamoljena država može dopustiti odgodu plaćanja ili plaćanje u obrocima, ako to u sličnim okolnostima dopuštaju njezini zakoni ili upravna praksa, ali o tome prvo obavješćuje državu podnositeljicu zamolbe.
Odjeljak III. – Dostava dokumenata
Članak 17. – Dostava dokumenata
Na zamolbu države podnositeljice zamolbe, zamoljena država dostavlja primatelju dokumente, uključujući one koji se odnose na sudske odluke, koji potječu iz države podnositeljice zamolbe i koji se odnose na poreze na koje se primjenjuje Konvencija.
Zamoljena država će izvršiti dostavu dokumenata:
a. na način propisan njezinim unutarnjim pravom za dostavu dokumenata bitno slične naravi;
b. u mogućoj mjeri, na neki poseban način koji traži država podnositeljica zamolbe ili koji je najbliži takvom načinu dostupnom prema njezinim vlastitim zakonima.
Stranka može dostavu dokumenata izvršiti izravno poštom osobi na državnom području druge stranke.
Ništa u Konvenciji neće se tumačiti tako da onemogućava stranci bilo kakvu dostavu dokumenata u skladu s njezinim zakonima.
Kada se dokument dostavi u skladu s ovim člankom, uz njega nije potrebno priložiti prijevod. Međutim, kada primatelj ne može razumjeti jezik dokumenta, zamoljena država će dogovoriti da se on prevede ili da se izradi sažetak na njezinom jeziku ili na jednom od njezinih službenih jezika. Alternativno, može zatražiti od države podnositeljice zamolbe da se dokument prevede ili da se uz njega priloži sažetak na jednom od službenih jezika zamoljene države, Vijeća Europe ili OECD-a .
Poglavlje IV. – Odredbe koje se odnose na sve oblike pomoći
Članak 18. – Informacije koje dostavlja država podnositeljica zamolbe
Kada je to moguće, u zamolbi za pomoć treba se navesti:
a. tijelo ili agencija koja je inicirala zamolbu koju je podnijelo nadležno tijelo;
b. naziv, adresa ili bilo koji drugi podaci od pomoći pri utvrđivanju identiteta osoba u odnosu na koje se zamolba podnosi;
c. u slučaju zamolbe za informacijom, oblik u kojem država podnositeljica zamolbe želi dobiti informaciju kako bi ista udovoljila njezinim potrebama;
d. u slučaju zamolbe za pomoć u naplati ili mjere osiguranja, priroda poreznog potraživanja, elementi poreznog potraživanja i imovina iz koje bi se porezno potraživanje moglo naplatiti;
e. u slučaju zamolbe za dostavu dokumenata, priroda i predmet dokumenta kojeg treba dostaviti;
f. je li u skladu s pravom i upravnom praksom države podnositeljice zamolbe te je li ona opravdana u smislu uvjeta iz članka 21. stavka 2. podstavka g.
Čim sazna bilo koju drugu informaciju bitnu za zamolbu za pomoć, država podnositeljica zamolbe prosljeđuje ju zamoljenoj državi.
Članak 19. – Brisan.
Članak 20. – Odgovor na zamolbu za pomoć
Ako se udovolji zamolbi za pomoć, zamoljena država obavješćuje državu podnositeljicu zamolbe o poduzetim mjerama i o ishodu pomoći što je prije moguće.
Ako je zamolba odbijena, zamoljena država obavješćuje državu podnositeljicu zamolbe o toj odluci i razlozima za takvu odluku što je prije moguće.
Ako je, u pogledu zamolbe za informacijom država podnositeljica zamolbe navela oblik u kojem želi dobiti informaciju, a zamoljena država je u položaju to učiniti, zamoljena država ju dostavlja u traženom obliku.
Članak 21. – Zaštita osoba i ograničenje obveze pružanja pomoći
Ništa u ovoj Konvenciji ne utječe na prava i zaštitu osiguranu osobama zakonima ili upravnom praksom zamoljene države.
Osim u slučaju članka 14., odredbe ove Konvencije neće se tumačiti tako da zamoljenoj državi nameću obvezu: a. poduzimanja mjera koje odstupaju od njezinih vlastitih zakona ili upravne prakse ili zakona ili upravne prakse države podnositeljice zamolbe; b. poduzimanja mjera koje bi bile protivne javnom poretku (ordre public); c. dostave informacija koje se ne mogu pribaviti prema njezinim vlastitim zakonima ili upravnoj praksi ili prema zakonima ili upravnoj praksi države podnositeljice zamolbe; d. dostave informacija kojima bi se otkrila bilo koja trgovačka poslovna, industrijska, komercijalna ili profesionalna tajna ili trgovački postupak ili informacija čije bi otkrivanje bilo protivno javnom poretku (public ordre); e. pružanja administrativne pomoći ako i u mjeri u kojoj smatra da je oporezivanje u državi podnositeljici zamolbe protivno općeprihvaćenim načelima oporezivanja ili odredbama konvencije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ili bilo koje druge konvencije koju je zamoljena država sklopila s državom podnositeljicom zamolbe; f. pružanja administrativne pomoći u svrhu provedbe ili prisilne provedbe odredbe poreznog prava države podnositeljice zamolbe ili bilo kojeg s time povezanog uvjeta, kojim se diskriminira državljanin zamoljene države u odnosu na državljanina države podnositeljice zamolbe, u istim okolnostima; g. pružanja administrativne pomoći ako država podnositeljica zamolbe nije iskušala sva prihvatljiva sredstva koja su raspoloživa prema njezinim zakonima ili upravnoj praksi, osim kada bi pribjegavanje takvim sredstvima moglo dovesti do nerazmjerne poteškoće; h. pružanja pomoći pri naplati u onim predmetima u kojima je administrativno opterećenje za tu državu očito u nesrazmjeru s koristi koju bi ostvarila država podnositeljica zamolbe.
Ako država podnositeljica zamolbe traži informaciju u skladu s ovom Konvencijom, zamoljena država koristi svoje mjere za prikupljanje informacija kako bi pribavila tražene informacije, iako država podnositeljica zamolbe ne treba tu informaciju za svoje vlastite porezne svrhe. Obveza sadržana u prethodnoj rečenici podliježe ograničenjima sadržanim u ovoj Konvenciji, ali ni u kojem slučaju se takva ograničenja, uključujući osobito ona iz stavaka 1. i 2. neće tumačiti tako da zamoljenoj državi daju pravo odbiti davanje informacije isključivo iz razloga nepostojanja domaćeg zanimanja za takvom informacijom.
Ni u kojem slučaju se odredbe ove Konvencije, uključujući osobito one iz stavaka 1. i 2., neće tumačiti tako da zamoljenoj državi daju pravo odbiti davanje informacija isključivo iz razloga što informacije drži banka, druga financijska institucija, imenovani zastupnik ili osoba koja djeluje kao posrednik ili u fiducijarnom svojstvu ili zato što se odnose na vlasničke udjele u osobi.
Članak 22. – Tajnost
Sve informacije koje je stranka pribavila prema ovoj Konvenciji smatrat će se tajnima i štitit će se na isti način kao informacije pribavljene prema unutarnjem pravu te stranke i, u mjeri potrebnoj za osiguranje potrebne razine zaštite osobnih podataka, u skladu sa zaštitom koju stranka koja informacije dostavlja navodi kao potrebnu prema njezinom unutarnjem pravu.
Takve se informacije u svakom slučaju otkrivaju jedino osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna ili nadzorna tijela) koja se bave obračunom, prikupljanjem i naplatom, ovrhom ili progonom ili odlučivanjem o pravnim lijekovima koji se odnose na poreze te stranke ili nadzora gore navedenog. Informaciju mogu koristiti samo gore navedene osobe ili tijela i to samo u navedene svrhe. Oni mogu, neovisno o odredbama stavka 1., otkriti informacije u javnom sudskom postupku ili u sudskim odlukama koje se odnose na takve poreze.
Ako je stranka stavila rezervu predviđenu u podstavku a. stavka 1. članka 30., bilo koja druga stranka koja pribavlja informacije od te stranke neće ih koristiti u svrhu poreza iz kategorije koja podliježe rezervi. Jednako tako, stranka koja stavlja rezervu neće koristiti informacije koje je pribavila prema ovoj Konvenciji u svrhu poreza iz kategorije koja podliježe rezervi.
Neovisno o odredbama stavaka 1., 2. i 3., informacije koje stranka primi mogu se koristiti u druge svrhe kada bi se takve informacije mogle koristiti u neke druge svrhe prema zakonima stranke koja informacije dostavlja, a nadležno tijelo te stranke odobri takvo korištenje. Informacije koje jedna stranka dostavi drugoj stranci mogu se proslijediti nekoj trećoj strani uz prethodno odobrenje nadležnog tijela prvospomenute stranke.
Članak 23. - Postupci
Postupci u vezi s mjerama koje prema ovoj Konvenciji poduzima zamoljena država vode se samo pred odgovarajućim tijelom te države.
Postupci u vezi s mjerama koje prema ovoj Konvenciji poduzima država podnositeljica zamolbe, osobito oni koji se, u području naplate, tiču postojanja ili iznosa poreznog potraživanja ili isprave kojom se dopušta prisilna naplata, vode se samo pred odgovarajućim tijelom te države. Ako se takvi postupci pokreću, država podnositeljica zamolbe obavješćuje zamoljenu državu koja obustavlja postupak u očekivanju odluke tijela o kojem je riječ. Međutim, zamoljena država, ako država podnositeljica zamolbe to od nje zatraži, na zamolbu države podnositeljice zamolbe poduzima mjere osiguranja radi zaštite naplate. Zamoljenu državu o takvom postupku može obavijestiti i bilo koja zainteresirana osoba. Po primitku takve informacije zamoljena država se, po potrebi, savjetuje s državom podnositeljicom zamolbe.
Čim se u postupku donese pravomoćna odluka, zamoljena država ili država podnositeljica zamolbe, ovisno o slučaju, obavješćuje drugu državu o odluci i implikacijama koje ona ima na zamolbu za pomoć.
Poglavlje V. - Posebne odredbe
Članak 24. – Provedba Konvencije
Stranke će uzajamno komunicirati radi provedbe ove Konvencije putem svojih nadležnih tijela. Nadležna tijela mogu u tu svrhu izravno komunicirati te mogu ovlastiti podređena tijela da djeluju u njihovo ime. Nadležna tijela dviju ili više stranaka mogu se uzajamno sporazumjeti o načinu primjene Konvencije.
Kada zamoljena država smatra da bi primjena ove Konvencije u pojedinom slučaju mogla imati ozbiljne i neželjene posljedice, nadležna tijela zamoljene države i države podnositeljice zamolbe savjetovat će se i nastojati riješiti situaciju uzajamnim dogovorom.
Tijelo za koordinaciju sastavljeno od predstavnika nadležnih tijela stranaka prati provedbu i razvoj ove Konvencije, pod pokroviteljstvom OECD-a. U tu svrhu tijelo za koordinaciju predlaže svaku mjeru koja bi mogla unaprijediti opće ciljeve Konvencije. Osobito, ono će djelovati kao mjesto za proučavanje novih metoda i postupaka radi unaprjeđenja međunarodne suradnje u poreznim stvarima i, kada je to primjereno, može preporučiti reviziju ili izmjene i dopune Konvencije. Države koje su potpisale, ali još nisu ratificirale, prihvatile ili odobrile Konvenciju imaju pravo sudjelovati na sastancima tijela za koordinaciju u svojstvu promatrača.
Stranka može zatražiti od tijela za koordinaciju dostavu mišljenja o tumačenju odredaba Konvencije.
Kada između dviju ili više stranaka nastanu poteškoće ili dvojbe u vezi s provedbom ili tumačenjem Konvencije, nadležna tijela tih stranaka nastoje pitanje riješiti uzajamnim dogovorom. O dogovoru će biti obaviješteno tijelo za koordinaciju.
Glavni tajnik OECD-a obavješćuje stranke, i države potpisnice koje nisu ratificirale, prihvatile ili odobrile Konvenciju, o mišljenjima koje dostavi tijelo za koordinaciju sukladno odredbama gornjeg stavka 4. te o uzajamnim dogovorima postignutim sukladno gornjem stavku 5.
Članak 25. - Jezik
Zamolbe za pomoć i odgovori na iste bit će sastavljeni na jednom od službenih jezika OECD-a i Vijeća Europe ili na bilo kojem drugom jeziku dvostrano dogovorenom između dotičnih država ugovornica.
Članak 26. - Troškovi
Osim ako stranke dvostrano drukčije ne dogovore:
a. uobičajene troškove nastale prilikom pružanja pomoći snosit će zamoljena država;
b. izvanredne troškove nastale prilikom pružanja pomoći snosit će država podnositeljica zamolbe.
Poglavlje VI. – Završne odredbe
Članak 27. – Drugi međunarodni ugovori ili dogovori
Mogućnosti za pružanje pomoći predviđene ovom Konvencijom ne ograničavaju, niti su same ograničene, onima sadržanim u postojećim ili budućim međunarodnim ugovorima ili drugim dogovorima između dotičnih stranaka, ili drugim instrumentima koji se odnose na suradnju u poreznim stvarima.
Neovisno o stavku 1., one stranke koje su države članice Europske unije mogu, u svojim uzajamnim odnosima, primijeniti mogućnosti pomoći predviđene Konvencijom u mjeri u kojoj one dopuštaju širu suradnju negoli mogućnosti ponuđene primjenjivim pravilima Europske unije.
Članak 28. – Potpisivanje i stupanje na snagu Konvencije
Ova Konvencija biti će otvorena za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe i zemljama članicama OECD-a. Ona podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod jednog od depozitara.
Ova Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma kada je pet država izrazilo svoj pristanak biti vezano Konvencijom u skladu s odredbama stavka 1.
U odnosu na bilo koju državu članicu Vijeća Europe ili bilo koju zemlju članicu OECD-a koja naknadno izrazi svoj pristanak biti vezana njome, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.
Svaka država članica Vijeća Europe ili svaka zemlja članica OECD-a koja postane stranka Konvencije nakon stupanja na snagu Protokola kojim se mijenja i dopunjuje ova Konvencija, otvorenog za potpisivanje 27. svibnja 2010. („Protokol 2010.“), biti će stranka Konvencije kako je izmijenjena i dopunjena tim Protokolom, osim ako drukčiju namjeru ne iskaže u pisanom priopćenju jednom od depozitara.
Nakon stupanja na snagu Protokola 2010., svaka država koja nije članica Vijeća Europe ili OECD-a može zatražiti da bude pozvana da potpiše i ratificira ovu Konvenciju kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010. Svaki takav zahtjev upućuje se jednom od depozitara koji ga dostavlja strankama. Depozitar obavješćuje i Odbor ministara Vijeća Europe i Vijeće OECD-a. Odluka o pozivanju država koje su to zatražile da postanu stranke Konvencije donosi se konsenzusom putem tijela za koordinaciju. U odnosu na bilo koju državu koja ratificira Konvenciju kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010. u skladu s ovim stavkom, ova Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma polaganja isprave o ratifikaciji kod jednog od depozitara.
Odredbe ove Konvencije, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010., proizvode učinak za administrativnu pomoć koja se odnosi na porezna razdoblja koja počinju na ili nakon 1. siječnja godine koji slijedi onu u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010., stupila na snagu u odnosu na stranku ili, kada nema poreznog razdoblja, za administrativnu pomoć koja se odnosi na porezne obveze nastale na ili nakon 1. siječnja godine koja slijedi onu u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010., stupila na snagu u odnosu na stranku. Bilo koje dvije ili više stranaka mogu se uzajamno dogovoriti da Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010., proizvodi učinak za administrativnu pomoć koja se odnosi na ranija porezna razdoblja ili porezne obveze.
Neovisno o stavku 6., za porezne stvari koje uključuju namjerno ponašanje koje je podložno progonu prema kaznenom zakonodavstvu stranke podnositeljice zamolbe, odredbe ove Konvencije, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010., proizvode učinak od datuma stupanja na snagu u odnosu na stranku vezano za ranija porezna razdoblja ili porezne obveze.
Članak 29. – Teritorijalna primjena Konvencije
Svaka država može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, odrediti područje ili područja na koja se ova Konvencija primjenjuje.
Svaka država može bilo kojeg kasnijeg datuma, izjavom upućenom jednom od depozitara, proširiti primjenu ove Konvencije na bilo koje drugo područje navedeno u izjavi. U odnosu na to područje, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma kada depozitar primi takvu izjavu.
Svaka izjava dana prema bilo kojem od prethodna dva stavka može, u odnosu na bilo koje područje navedeno u takvoj izjavi, biti povučena obaviješću upućenom jednom od depozitara. Povlačenje proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma kada depozitar primi takvu obavijest.
Članak 30. – Rezerve
Svaka država može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ili na bilo koji kasniji datum, izjaviti da zadržava pravo:
a. ne pružiti bilo koji oblik pomoći u vezi s porezima drugih stranaka iz bilo koje od kategorija navedenih u podstavku b. stavka 1. članka 2., pod uvjetom da to ne uključuje bilo koji domaći porez u toj kategoriji prema Dodatku A Konvencije;
b. ne pružiti pomoć pri naplati bilo kojeg poreznog potraživanja, ili naplati administrativne novčane kazne, za sve poreze ili samo za poreze u jednoj ili više kategorija navedenih u stavku 1. članka 2.;
c. ne pružiti pomoć u odnosu na bilo koje porezno potraživanje koje postoji na datum stupanja na snagu ove Konvencije u odnosu na tu državu ili, ako je prema gornjem podstavku a. ili b. prethodno stavljena rezerva, na datum povlačenja takve rezerve u vezi s porezima iz kategorije o kojoj je riječ;
d. ne pružiti pomoć kod dostave dokumenata za sve poreze ili samo za poreze iz jedne ili više kategorija navedenih u stavku 1. članka 2.;
e. ne dopustiti dostavu dokumenata poštom, kako je određeno u stavku 3. članka 17.;
f. primijeniti stavak 7. članka 28. isključivo za administrativnu pomoć koja se odnosi na porezna razdoblja koja počinju na ili nakon 1. siječnja treće godine koja prethodi onoj u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010., stupila na snagu u odnosu na stranku, ili u slučaju kada nema poreznog razdoblja, za administrativnu pomoć koja se odnosi na porezne obveze nastale na ili nakon 1. siječnja treće godine koja prethodi onoj u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom iz 2010. godine, stupila na snagu u odnosu na stranku.
Nikakve druge rezerve se ne mogu staviti.
Nakon stupanja na snagu Konvencije u odnosu na stranku, ta stranka može staviti jednu ili više rezervi navedenih u stavku 1. koje nije stavila u u vrijeme ratifikacije, prihvata ili odobrenja. Takve rezerve stupaju na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma kada jedan od depozitara primi rezervu.
Svaka stranka koja je stavila rezervu prema stavcima 1. i 3 može istu u cijelosti ili djelomično povući obaviješću naslovljenom na jednog od depozitara. Povlačenje proizvodi učinak na datum kada dotični depozitar primi obavijest.
Stranka koja je stavila rezervu u odnosu na neku odredbu ove Konvencije ne može tražiti primjenu te odredbe od bilo koje druge stranke; ona može, međutim, ako je njezina rezerva djelomična, zahtijevati primjenu te odredbe u onoj mjeri u kojoj ju je ona sama prihvatila.
Članak 31. - Otkaz
Svaka stranka može, u svako doba, otkazati ovu Konvenciju obaviješću upućenom jednom od depozitara.
Takav otkaz proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma kada depozitar primi obavijest.
Svaka stranka koja otkaže Konvenciju ostaje vezana odredbama članka 22. sve dok su u njezinu posjedu bilo koji dokumenti ili informacije koje je pribavila prema Konvenciji.
Članak 32. – Depozitari i njihove funkcije
Depozitar koji je zaprimio neki akt, obavijest ili priopćenje, obavješćuje države članice Vijeća Europe i zemlje članice OECD-a te bilo koju stranku ove Konvencije o:
a. svakom potpisivanju;
b. polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju;
c. svakom datumu stupanja na snagu ove Konvencije u skladu s odredbama članaka 28. i 29.;
d. svakoj izjavi danoj slijedom odredaba stavka 3. članka 4. ili stavka 3. članka 9., kao i povlačenju svake takve izjave;
e. svakoj rezervi stavljenoj slijedom odredaba članka 30. i povlačenju svake važeće rezerve slijedom odredaba stavka 4. članka 30.;
f. svakoj obavijesti primljenoj slijedom odredaba stavka 3. ili 4. članka 2., stavka 3. članka 3., članka 29. ili stavka 1. članka 31.;
g. svakom drugom činu, obavijesti ili priopćenju u vezi s ovom Konvencijom.
Depozitar koji primi priopćenje ili izrađuje obavijest slijedom odredaba stavka 1. odmah o tomu obavješćuje drugog depozitara.
U potvrdu toga niže potpisani, propisano za to ovlašteni, potpisali su Konvenciju.
Utvrđeno od strane depozitara 1. dana lipnja 2011. u skladu s člankom X.4. Protokola kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima, na engleskom i francuskom, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u dva primjerka od kojih će jedan biti položen u arhivu svakog depozitara. Depozitari dostavljaju ovjerenu presliku svakoj stranci Konvencije kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom i svakoj državi ovlaštenoj da postane stranka.
Članak 3.
Prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji Republika Hrvatska priopćit će na Konvenciju iz članka 1. ovoga Zakona sljedeće rezerve:
REZERVE
u skladu s člankom 30. Konvencije
U skladu s člankom 30. stavkom 1. podstavkom a. Konvencije, Republika Hrvatska zadržava pravo ne pružiti bilo koji oblik pomoći u vezi s porezima drugih stranaka iz bilo koje od sljedećih kategorija navedenih u podstavku b. stavka 1. članka 2.:
i. porezi na dohodak, dobit, dobit od otuđenja imovine ili neto imovinu koji su uvedeni u ime političkih podjedinica ili lokalnih tijela stranke,
ii. obvezni doprinosi za socijalno osiguranje koji se uplaćuju vladi ili ustanovama socijalnog osiguranja osnovanim temeljem javnog prava,
iii. A: porezi na ostavinu, nasljedstvo i darove,
iii. B: porezi na nekretnine,
iii. D: posebni porezi na robu i usluge, kao što su trošarine,
iii. E: porezi na korištenje ili vlasništvo motornih vozila,
iii. F: porezi na korištenje ili vlasništvo nad pokretnom imovinom, osim motornih vozila,
iv. porezi iz kategorija navedenih u gornjem podstavku iii. koji su uvedeni u ime političkih podjedinica ili lokalnih tijela stranke.
U skladu s člankom 30. stavkom 1. podstavkom b. Konvencije, Republika Hrvatska zadržava pravo ne pružiti pomoć pri naplati bilo kojeg poreznog potraživanja ili naplati administrativne novčane kazne, za poreze navedene u rezervi stavljenoj prema članku 30. stavku 1. podstavku a. Konvencije.
U skladu s člankom 30. stavkom 1. podstavkom c. Konvencije, Republika Hrvatska zadržava pravo ne pružiti pomoć u odnosu na bilo koje porezno potraživanje koje postoji na datum stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Republiku Hrvatsku ili, ako se porezno potraživanje odnosi na poreze navedene u rezervi stavljenoj prema članku 30. stavku 1. podstavku a. ili b. Konvencije, na datum povlačenja takve rezerve od strane Republike Hrvatske.
U skladu s člankom 30. stavkom 1. podstavkom d. Konvencije, Republika Hrvatska zadržava pravo ne pružiti pomoć kod dostave dokumenata za poreze navedene u rezervi stavljenoj prema članku 30. stavku 1. podstavku a. Konvencije.
U skladu s člankom 30. stavkom 1. podstavkom f. Konvencije, Republika Hrvatska zadržava pravo primijeniti stavak 7. članka 28. isključivo za administrativnu pomoć koja se odnosi na porezna razdoblja koja počinju na ili nakon 1. siječnja treće godine koja prethodi onoj u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom iz 2010., stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku, ili u slučaju kada nema poreznog razdoblja, za administrativnu pomoć koja se odnosi na porezne obveze nastale na ili nakon 1. siječnja treće godine koja prethodi onoj u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010., stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku.
Članak 4.
Prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji Republika Hrvatska priopćit će na Konvenciju iz članka 1. ovoga Zakona sljedeće izjave:
IZJAVA
vezana uz članak 2. Konvencije (za potrebe Dodatka A)
Dodatak A – Porezi na koje se Konvencija primjenjuje
Za Republiku Hrvatsku Konvencija se primjenjuje na one poreze u članku 2. stavku 1. Konvencije koji potpadaju pod:
Članak 2. stavak 1.a.i:
porez na dohodak;
porez na dobit.
Članak 2. stavak 1.b.iii.:
C: porez na dodanu vrijednost; G: porez na promet nekretnina.
IZJAVA
vezana uz članak 3. stavak 1. podstavak d. Konvencije (za potrebe Dodatka B)
Dodatak B – Nadležna tijela
U odnosu na Republiku Hrvatsku izraz „nadležno tijelo“ znači Ministarstvo financija ili njegovog ovlaštenog predstavnika.
Članak 5.
Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove financija.
Članak 6.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Konvencija iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi za Republiku Hrvatsku te će se podaci o njezinom stupanju na snagu objaviti u skladu s odredbom članka 30. stavak 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.
Članak 7.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.
FiskAI prati propise umjesto vas
Automatizirano fakturiranje i porezna usklađenost za hrvatska poduzeća.